Između zdravog razuma i neuropsihologije: problem sučeljavanja
Opis projekta
U filozofskim i pravnim raspravama o moralnoj ili pravnoj odgovornosti osoba s određenim psihopatologijama sve veću ulogu igraju genetska i neuroznanstvena istraživanja. U tim raspravama često se zanemaruje problem prevođenja i povezivanja neuropsiholoških podataka sa zdravorazumskim psihološkim pojmovima koji se nalaze u podlozi društvenih i pravnih praksi. Taj problem možemo nazvati problemom sučeljavanja. S jedne strane, u neuroznanosti se govori o neuronima, sinapsama, električnim nabojima i slično, te se konstruiraju sofisticirani kompjutacijski modeli mozga. S druge strane, u svakodnevnom životu oslanjamo se na pučko-psihološka ili zdravorazumska objašnjenja ponašanja koja koriste pojmove želja, vjerovanja, namjera, nadanja, itd. Problem se manifestira u etičkim i pravnim raspravama kada se koriste podaci o mozgu kako bi se odredila djelatnikova racionalnost. Na primjer, neki autori argumentiraju da otkriće razlika u aktivaciji određenih dijelova mozga kod pojedinaca s antisocijalnim poremećajima osobnosti i zdravih ljudi ukazuje na važna oštećenja u racionalnim sposobnostima kod ljudi s takvim poremećajima. Iz takvih spoznaja se dalje zaključuje o moralnoj i pravnoj odgovornosti osoba s antisocijalnim poremećajem osobnosti. Međutim, pojam pravne odgovornosti se oslanja na pojam svjesnosti i postojanje sposobnosti za razložno ili racionalno reguliranje ponašanja u skladu s moralnim ili pravnim normama. S obzirom na ovu diskrepanciju u svakodnevnom i znanstvenom poimanju i objašnjenju ponašanja javlja se problem kako opravdati zaključivanje iz jedne domene u drugu.
U sklopu projekta istražujemo može li sve utjecajnija nova paradigma prediktivnog mozga/uma iz neurokognitivnih znanosti poslužiti kao most između zdravorazumske psihologije i spoznaja iz neuroznanosti. Unutar ove paradigme, kognitivni procesi se modeliraju postuliranjem mentalnih reprezentacija koje se opisuju u terminima predviđanja, pogreške i modifikacije predviđanja na temelju ponderiranja pogrešaka. Iz zdravorazumske perspektive pojam predviđanja se objašnjava u terminima očekivanja. Pojam očekivanja ima jasnu funkcionalnu ulogu u zdravorazumskom objašnjenju ponašanja. Stoga, ono što konceptualno omogućava primjenu ove paradigme jest njeno konstitutivno oslanjanje na kompjutacijske modele koji postuliraju očekivanja i vjerovanja. Smatra se da ovi modeli mogu premostiti jaz između neurokognitivnih mehanizama s personalnom razinom koja se opisuje u terminima svjesnog odlučivanja. Ovo uvjerenje se temelji na eksplanatornoj uspješnosti ove paradigme da 1) kompjutacijski modelira kognitivne procese formulirane u terminima koji su funkcionalno slični pojmovima iz zdravorazumske psihologije i 2) te ih koristi za izvođenje zaključaka o fiziološkim procesima u mozgu.
Projekt je uspostavljen uz potporu Sveučilišta u Rijeci (Potpora za mlade istraživače, broj 17.05.2.2.04).
